Ljeto. Sezona sladoleda, sunčanih naočala i tvrdoglavog odbijanja spavanja prije 23:00. Dani bez škole često znače i dane bez rasporeda. Jutra koja počinju usred dana, mobiteli u ruci čim se otvore oči i ručak koji postane večera. 

Mnogi roditelji, iscrpljeni logistikom domaćih zadaća i školskih obveza, s pravom kažu: "Neka uživaju, neka puste mozak na pašu." I to je ok. Ali ako ljeto potpuno postane zona bez zakona, bez ikakvih pravila i strukture, lako možemo upasti u zamku preopterećene djece koja su istovremeno previše slobodna, ali i pomalo izgubljena.

I dok riječ rutina zvuči kao ubojica spontanosti, istina je zapravo daleko od toga. Djeca (i odrasli) trebaju strukturu kao što biljke trebaju sunce i vodu. Ona ne znači vojnički režim nego uspostavljanje poznatih obrazaca koji pomažu osjećaju sigurnosti, predvidljivosti i samoregulacije.

Sloboda nije kaos

Sjetimo se kako izgleda prosječan slobodan dan bez plana: deset minuta igre, dvadeset minuta žaljenja da im je dosadno, pola sata nerviranja jer tablet ne radi, pa neplanirani napad gladi... Zvuči poznato?

Struktura daje okvir u kojem se sloboda može dogoditi. Nije stvar u tome da kontroliramo svaki korak, već da pomognemo djeci da njihov dan ima ritam, a njihovo tijelo i mozak imaju šansu odmoriti se i razvijati u zdravom okruženju.

Ljetni meltdown moguće je izbjeći. I ne mislimo samo na temperature. Riječ je o spomenutoj kombinaciji previše slobode, premalo sna, previše ekrana i nula rutine. Rezultat su onda kaos, frustracija i djeca koja su u teoriji „na odmoru“, ali su u stvarnosti iscrpljena. Dakle, da, djeca trebaju raspored i kad nema škole, a evo zašto (i kako).

Uvedite ljetni ritam spavanja (da, stvarno)

Ljeti djeca idu spavati „kad padne mrak“, što u 21. stoljeću znači oko 23:00, a ustaju kad ih netko probudi. No neredovit san utječe na njihovu emocionalnu stabilnost više nego šećer ili ekrani zajedno.

Rješenje: Dogovorite fleksibilan, ali jasan ritam. Recimo, spavanje najkasnije u 21:30, buđenje do 9. Ne mora biti školska strogoća, ali mora postojati red.

Rutina obroka

Kad su stalno kod kuće, djeca jedu svako malo, sve i svašta – od keksa do čokolade. Rezultat: nagli padovi energije i tantrumi oko ručka.

Rješenje: Postavite tri glavna obroka i jedan-dva međuobroka u točno određeno vrijeme. Ne morate imati hotelski buffet, ali neka se zna kad je vrijeme za sendvič, a kad nije.

Ekrani? Da, ali s jasnim granicama

Bez rasporeda, tablet postaje dadilja. I dok je tiha kuća možda trenutno blaženstvo, previše ekrana čini djecu nervoznima, manje strpljivima i, budimo iskreni, često neugodno raspoloženima.

Rješenje: Dogovorite satnicu za tehnologiju. Npr. 1 sat ujutro + 1 sat popodne, s „no screen“ zonom oko obroka i spavanja. 

Izađite van – svaki dan

Ljeto ne znači obavezno more, ali znači – sunce, kretanje, svjež zrak. Djeca trebaju izbaciti energiju. Ako to ne naprave vani, iskalit će se doma – na roditeljima, tepihu i igračkama.

Rješenje: Planirajte barem jedno vrijeme dnevno za boravak vani. To može biti šetnja, park, bicikl, kupanje, bilo što. Ako je pakleno vruće, onda neka to bude rano ujutro ili kasno popodne. I ne, nije im vruće dok se penju po drvetu. Ti si ta koja se znoji.

Uvedite mali dnevni ritual 

Rituali su čudo. Ne moraju biti skupi ni komplicirani. To može biti večernje čitanje, filmski utorak, izmišljena igra prije spavanja ili jutarnji smoothie koji svi zajedno miksate.

Zašto to funkcionira? Djeca vole predvidivost. Mali rituali stvaraju osjećaj sigurnosti, donose radost i smanjuju potrebu za borbama oko „još samo pet minuta, molim te“.

Dakle, rutina ljeti ne mora biti stroga, ali mora postojati. Jer i kad je +35, djeca trebaju znati što ih čeka. Neka to budu ljetni ritmovi, a ne školske stege: slobodniji, zabavniji, ali i dalje tu. Struktura ne guši djetinjstvo, nego ga čini sigurnim, smirenim i, usuđujemo se reći, ugodnijim.

Izvor naslovne fotografije: Pexels