U prosincu ljudi obično zbrajaju dojmove, popisuju pobjede, obećaju sami sebi da će od 1. siječnja sve biti drugačije. Ali ja nisam htjela čekati. Ne zato što nemam strpljenja, nego zato što znam sebe. Ako nešto ostavim za sutra, postat će drugi mjesec, pa proljeće, pa kad budem manje umorna, pa kad djeca budu starija, pa… nikad.
Ove godine odlučila sam završiti sve što sam zapisala na svoju bucket listu. I stvarno jesam. Sve. Osim jedne stvari koja bi zapravo trebala biti prva: zaboravila sam na sebe.
Svijet projekata, planova i tuđih potreba
Godinama sam gradila. Vodila. Ispravljala tuđe krivulje, dotjerivala rasporede, spašavala rokove, otvarala nove smjerove. Moja je snaga bila pogon, moj je kalendar bio poligon.
I onda sam otišla na sistematski, rutinski, usputni pregled tako da eto mogu staviti kvačicu i na to. Liječnik je rekao da sam zdrava kao dren. No, ja sam osjetila kako mi nešto zvoni u glavi. Ono „zdrava“ nije mi sjelo. Ne zato što mu nisam vjerovala, nego zato što nisam vjerovala sebi.
Jer u stvarnosti nisam bila zdrava. Bila sam funkcionalna. Bila sam brza. Bila sam učinkovita. Ali nisam bila dobro. Godinu dana sam utrčavala u dan bez daha. Prestala meditirati. Prekidala obroke. Jela kad sam bila tužna, ljuta, iscrpljena, razočarana, usamljena. Tražila sam utjehu u kuhinji jer je nisam tražila u sebi. To ima naziv - zove se emocionalno jedenje. Kad to shvatimo, onda to postaje signal. A ja sam ga ignorirala mjesecima.
Zaboravila sam na sebe
Tražiti utjehu u kuhinji umjesto u sebi, dodatno me umaralo. Taj osjećaj da moram biti jaka svaki dan doveo me do toga da sam prelazila preko granica koje tijelo više nije moglo izdržati. I onda se napokon dogodilo ono što se uvijek dogodi kad ignoriraš sebe: tijelo je reklo dosta.
I tu se dogodio preokret. Ne dramatičan, nego tih. Onaj unutarnji klik koji ne traži aplauz nego odluku. Jer ovo nije priča o dijeti. Nije ni priča o kilogramima. Ovo je priča o povratku sebi. O tome da je zdravlje alat, a ne stigma. Da medicina napreduje kako bi nam pomogla, a ne da bismo je gledali ispod oka.
Ja sam netko tko voli rušiti tabue. Volim otvoreno govoriti o stvarima o kojima se obično izbjegava ili tek šapuće. Zato sam odlučila otvoreno progovoriti i o ovome. Naime, meni je dosta. Dosta mi je da sam si zadnja na listi, da se dajem svima osim sebi, da uvijek guram dalje, jača, brža, dok iznutra pucam.
Pokušavala sam vježbati, isprobavala dijete, ali život me uvijek pregazi i sve krene ispočetka. Zato sam odlučila uzeti život u svoje ruke - sada, pred kraj godine, a ne čekati novu. Počela sam uzimati Wegovy jer mi uz nutricionista i tjelovježbu pomaže utišati taj poriv prema hrani. Ove moje nove navike pomažu mi brinuti o sebi.
Znanost kaže i da je regulacija apetita u hipotalamusu. Ako uzmemo u obzir da sam ja godinama regulirala sve osim sebe, rezultat je i više nego jasan. Ali više ne. Uz Wegovy ide vježbanje, nutricionist, ritam, spavanje. Disciplinirani kalendar i nova verzija mene koju još ne poznajem dovoljno, ali naslućujem joj pravu snagu.
I zato ne čekam 1.1. Ne čekam sljedeći tjedan. Ne čekam „kad se situacija smiri“. Ne čekam savršenu verziju sebe da bih krenula.
Krećem sada, nesavršena, umorna, ali iskrena. Krećem s jedinom odlukom koju sam godinama odgađala i jedinom koju nitko ne može napraviti umjesto mene.
Ako je ovo moja nova godina, onda može početi i usred prosinca. A najljepši dio u svemu je što prvi put vjerujem da će zaista trajati. Jer ovaj put ne mijenjam svoje tijelo, nego vraćam sebe.
Hoću li uspjeti do kraja godine ili ne… vidjet ćemo. Nije mi više cilj broj. Cilj je osjećaj. I znam samo jedno: ovaj put je drugačije.
Na Trgu Eugena Kvaternika u Bjelovaru od 17. do 28. lipnja 2026. odvijat će se najslasnije natjecanje Terezijane. Pizza & Burger Festival ove godine ulazi u igru s 10 kućica i više od 40 različitih delicija, a posjetitelji imaju 12 dana da kušaju, uspoređuju i odaberu svoje pobjednike.Uz festivalske veterane: Institut za burgere by Mate Janković, Chef’s burger by Ivan Pažanin, Grofa Lovskog, pizzeriju Pizza Re, Gingle Bells i Central bar, festivalsku postavu pojačavaju moćni debitanti: Street Food by Tom Gretić, 4Burgers, Bold.Burgers i Omertà Pizza Contemporanea by Enes Hrnjić. Dok Hrvatska bude tražila bodove u skupini na SP-u u nogometu, ovdje će se jednako strastveno raspravljati o formi napada i je li bolji Vatreni burger, smash burek, pizza napoletana ili contemporanea - bilo da utakmice pratite iz prvih redova ili jednostavno dolazite zbog dobre hrane, glazbe i festivalskog ugodaja.
U utorak 9. lipnja dm je na tradicionalnom beauty druženju okupio poznate goste i influencere te predstavio najnovije trendove i proizvode za nadolazeće ljetne dane. Šesti dm beauty break, održan pod motom „Find Your Beauty“, pokazao je da je ljepota prostor istraživanja, izražavanja i otkrivanja, a svoju ulogu na tom putu dm vidi u pružanju podrške ponudom proizvoda, stručnim savjetima i inspirativnim beauty iskustvima.
Kad svi pričaju o odmoru, solo Mamageri razmišljaju o tome kako izgleda ljetovanje kada nemaš s kim podijeliti smjenu roditeljstva, ali ipak želiš stvoriti najljepše uspomene svom djetetu.