Nakon gotovo dvadeset godina, glazbenica Ana Ude vratila se singlom “Ponovo 20”, ali njena priča je daleko od standardnog povratka. Simboličan izlazak pjesme na njen rođendan samo je kruna osobne transformacije i simbol osnaživanja. Ovaj povratak predstavlja čin ljubavi prema sebi ali i ispunjenje dječijih snova. 

U iznimno emotivnom intervjuu, Ana hrabro govori kako se nositi s ranjivošću dok istovremeno čuvamo dostojanstvo ali i što želi da slušatelji osjete dok slušaju njene stihove o ljubavi bez straha. Otkriva kako se nositi sa konstantnim promjenama užurbane sadašnjice a pritom ostati svoj. Inspirirajte se pričom o pjevačici, majci i ženi koja mudrost spaja s radošću mladosti, živi intenzivno i ne plaši se biti svoja.

M: Vraćaš se glazbi nakon gotovo dva desetljeća. Kako izgleda trenutak u kojem žena shvati da više ne mora juriti, nego može birati svoj ritam i svoj povratak? I jesmo li zaista to mogle i ranije Odnosno, što si čekala do sad?

A: Ah, kad bi to bilo sve u jednom trenutku i da postoji neka čarolija koja nas dovede do tog stanja. Nažalost, nije tako. Upravo zato jer se ništa veliko ne može dogoditi preko noći, kod mene je trajalo skoro dva desetljeća da napravim nešto ovako, snimim pjesmu. Ali pjesma je zapravo simbol svega toga - da sam počela živjeti za sebe postepeno, dan po dan, stvar po stvar, promjenu po promjenu, naviku po naviku.

M: Nazvala si pjesmu poklonom samoj sebi. Što znači pokloniti sebi nešto u odrasloj dobi?

A: Cijelo svoje djetinjstvo i ranu zrelost sanjala sam o tome da se bavim pjevanjem. Provela sam stotine, možda i tisuće sati izvodeći pjesme svojih idola, vježbajući pred ogledalom i nastupajući gdje god se ukazala prilika. No, život i razni izazovi polako su me udaljavali od tog dijela sebe. Sada, u ovom trenutku života, radim stvari koje su važne meni, iscjeljujem stare rane i udovoljavam sebi na način na koji bih možda voljela da sam imala podršku i mudrost da to učinim u dvadesetima.

M: U tekstu se osjeti hrabrost postavljanja granica. Koja je to granica koju si najduže gurala ispred sebe

A: Oduvijek sam bila “people pleaser” - živjela sam tako da udovoljim svima oko sebe, a svoje želje često stavljala u drugi plan. Nisam izražavala svoja mišljenja ni htijenja i često bih rekla: „Ma dobro, neka sve drugo bude riješeno, nema veze što ja želim ili trebam.“ U jednom mračnom trenutku života shvatila sam da moram prekinuti taj obrazac i odlučiti da počnem živjeti za sebe dok još nije kasno.

M: Kada gledaš ovu pjesmu očima svoje mlađe verzije, što bi ona rekla vidjeti ženu koja se danas ne boji svojih godina ni svojih emocija? A što ti danas govoriš toj mladoj Ani, a što svojoj kćeri?

A: Eva je jedan od glavnih razloga zašto želim živjeti autentično i raditi ono što mene ispunjava. Želim da vidi ženu koja se ne boji biti svoja, koja ne traži odobrenje i koja stoji iza onoga što voli. U njoj često vidim malu Anu - onu koja nije imala takav primjer, kojoj nitko nije rekao da ne mora čekati da bi bila sretna. Kroz nju liječim dijelove sebe i to mi daje osjećaj da svaki dan postajem cjelovitija.

M: Spominješ da želiš da žene ne čekaju skoro do četrdesete da bi sebe stavile na prvo mjesto. Koja je to istina koju bi voljela da žene čuju ranije?

A: Iskreno, najveća istina koju bih voljela da žene čuju ranije jest da ih nitko neće spasiti ako ne spase same sebe. Prinčevi ne postoje na način na koji su nas učili. Mi smo same sebi spas i pokretačka snaga. Odgojene smo da vjerujemo kako naša vrijednost ovisi o tome koliko smo požrtvovne, dobre supruge ili majke. A istina je da smo požrtvovne već samim svojim postojanjem. Vrijedimo već samim tim što postojimo - ne trebamo čekati da nas netko „odabere“ da bismo se osjećale dovoljno vrijednima.

M: Što znači biti ranjiva javno i dostojanstvena privatno?

A: Vjerujem da treba biti i ranjiva i dostojanstvena istovremeno, bez obzira radi li se o javnom ili privatnom prostoru. Ranjivost nije slabost - ona je pokazatelj snage, hrabrosti da pokažeš sebe u svojoj cjelovitosti. Dostojanstvo, s druge strane, dolazi iz iskustva, znanja i svijesti o sebi. Kad se spoje, ta dva elementa tvore unutarnju ravnotežu i autentičnost, a to se osjeti i izvana i unutar nas samih.

M: Kada je pao zadnji kadar spota, što ti je prošlo kroz misli?

A: Nije to bio samo zadnji kadar spota, nego cijela večer snimanja ostavila je snažan dojam na mene. Eva je bila sa mnom i stalno mi je ponavljala koliko sam lijepa, pokazujući koliko je ponosna na mene. Kasnije, kad smo stali u McDrive, žena na šalteru me prepoznala i spontano mi uputila nekoliko komplimenata - Eva je sve to čula. Taj trenutak ponosa, ljubavi i potvrde bio je moćan završetak cijele večeri.

M: Kako ti izgleda svakodnevica sada kada si ponovno ušla u glazbeni prostor? Je li ovo početak novog poglavlja? Što možemo očekivati od tebe u budućnosti?

A: Svakodnevica je postala intenzivnija. Pojavile su se nove obaveze - dopisivanja, pozivi, dogovaranja intervjua, nastupa, promotivnog materijala i suradnji. Iako moram dalje hendlati život kakav sam imala do sada, puno mi je draže da je tako. Volim biti zauzeta stvarima koje volim i ne osjećam to kao teret. Ne znam što će sve ovo donijeti - možda ostane na jednoj pjesmi, a možda se otvori put i za nove projekte. Nisam započela ovo s ciljem da u 38. godini ostvarim glazbenu karijeru, ali s obzirom koliko volim pjevati i koliko me to čini sretnom, sigurno se neću opirati nijednoj prilici koja me vodi dublje u svijet glazbe.

M: Kada bi “Ponovo 20” bila žena, tko bi ona bila? Kako bi hodala, kako bi govorila, kako bi voljela?

A: “Ponovo 20” bila bi žena koja nosi sve što zna i sve što je naučila žena u kasnim tridesetima, ali istovremeno zrači energijom, odvažnošću i mladalačkom iskrom. Imala bi slobodu biti sebična na zdrav način - stavljajući sebe na prvo mjesto bez da naškodi drugima. Hodala bi s lakoćom i samopouzdanjem, govorila iskreno i otvoreno, voljela intenzivno i bez straha, spajajući mudrost iskustva s radošću mladosti.

M: Što želiš da ljudi osjete kada pjesmu čuju prvi put?

A: Voljela bih da, iako pjesma doslovno govori o ljubavi starije žene prema mlađem muškarcu, svatko pronađe svoju inspiraciju u njoj. Da osjete da je u redu staviti sebe na prvo mjesto, da je u redu voljeti, ponekad izgubiti, pasti, pa se opet podići. Sve te situacije nas oblikuju i čine jačim, mudrijim i ljepšim verzijama sebe.

M: Pjesma izlazi na tvoj rođendan. Kako doživljavaš tu simboliku?

A: Nije bilo planirano da pjesma izađe baš na moj rođendan, ali kad se sve posložilo, činilo mi se simbolično i posebno. Shvatila sam to kao poklon koji poklanjam sama sebi - potvrdu da je u redu raditi stvari za sebe, slušati svoje želje i pružiti si trenutke koji nas vesele.