Kad pomislimo na kapetane, bilo one s pravim kompasom ili figurativne koji upravljaju obiteljskim životom, startupima ili pet sastanaka dnevno, zamišljamo čelične tipove s pogledom u daljinu, odlučne, uvijek na kursu.

No što se događa kad brod utihne, a posada zaspe? Što jede kapetan kad nitko ne gleda?

Keksi kao savršeni kompas

Ne, ne pričamo o ribljem gulašu od prije tri dana. Ovo je priča o keksićima skrivenim u zadnjoj ladici, o mrvicama čokolade na bijeloj mornarskoj majici, o ritualima tihe pobune protiv savršenstva i discipline. Jer čak i kapetani imaju svoje slatke slabosti. I to je sasvim u redu!

Jer bez obzira vodiš li brod ili obitelj, meetinge ili školu, svi mi imamo one male trenutke kad si trebamo nešto dati. Ne kao nagradu, nego kao podsjetnik da smo živi, da je dan prošao, da je to naš trenutak koji apsolutno zaslužujemo!

Tajne ladice skipera

I dok brod ima GPS, radar, ploter i sigurnosnu opremu, ladica ispod kormila često skriva – jednu čokoladicu i Fanola kekse "za svaki slučaj". Ta ladica je mini psihološka spa zona. Jer i najjačima treba utjeha kad valovi udare ili kad djeca na brodu po peti put pitaju "Kad ćemo stići?"

Nema tu prehrambenih iluzija. Ljudi na moru jedu ono što je praktično, utješno i brzo. Ako je još i ukusno – to je pravi jackpot.

No, kao i svaki roditelj koji skriva kekse iza zamrznutog graška da dijete ne vidi i kapetani svoje rituale hrane čuvaju za trenutke tišine. Hrana je postala više od goriva. Ona je spona sa slobodom, nostalgijom i onim trenucima kad svijet stane. U tom jednom keksiću, bez grižnje savjesti, bez kalorijske kalkulacije, kapetan pronalazi pravi balans.

U vremenima kad multitasking ide do točke ključanja, ovaj tekst je i mala posveta svima koji vode brodove vlastitih života. Onima koji kasno navečer, kad svi zaspu, otvore omiljeni snack i samo na trenutak – dišu. Jer nekad je dovoljna ta jedna sitna gesta da dan završi u miru.

Kad svi pričaju o clean eatingu, intermittent fastingu i chia sjemenkama, upravo su keksi ono što ti ponekad treba. Kapetan zna.

Jer nije stvar u keksu, stvar je u onom što on znači. Pauza. Trenutak mira. Priznanje da ne moraš stalno biti savršen. 

Biti kapetan ne znači samo znati kamo ideš. To znači znati i kad trebaš stati. Kad si nešto priuštiti, ne zato što smiješ, nego zato što možeš.

A brod... brod će i dalje ploviti.

Izvor naslovne fotografije: Fanola