Ne postoji znanstveni kalkulator koji će nakon 87 provjera ekrana izbaciti: „Čestitamo, sreća vam je pala 14 posto.”

I bilo bi pogrešno tvrditi da češće gledanje mobitela automatski znači manje sreće. Istraživanja su puno nijansiranija od toga. Neke studije pronalaze povezanost između intenzivnije ili problematičnije uporabe pametnih telefona i lošijeg psihološkog blagostanja, dok druge pokazuju da puno ovisi o tome što na mobitelu radimo, kada ga koristimo i kako se zbog toga osjećamo.

Ali upravo tu priča postaje zanimljiva jer možda naš mobitel nije samo uređaj. Možda je postao sredstvo za najbrži izlaz iz vlastitog života.

Koliko puta dnevno provjeravamo mobitel?

Kad govorimo o odnosu između mobitela i blagostanja, najčešće pitamo koliko smo vremena proveli na ekranu. Aplikacija nam na kraju tjedna uredno servira statistiku kao da smo upravo dobili poslovni izvještaj o vlastitom životu.

Ali postoji jedna važna stvar koju ta brojka ne govori. Je li tih šest sati bilo šest sati ili šest stotina malih ulazaka u telefon? To nije isto.

Možete sat vremena gledati film i nakon toga osjećati da ste se stvarno odmorili. Možete pet minuta provjeravati Instagram, mailove, WhatsApp, vijesti i vremensku prognozu i pritom deset puta prekinuti ono što ste radili. Istraživači upravo zato sve više razlikuju ukupno vrijeme korištenja od obrasca korištenja, odnosno načina na koji je upotreba raspoređena kroz dan.

Što kažu istraživanja?

Jedno istraživanje objavljeno u Computers in Human Behavior pratilo je objektivno izmjerenu uporabu pametnih telefona i različite pokazatelje dobrobiti. Autori su pronašli da ljudi koji su u prosjeku više koristili smartphone prijavljuju nešto niže blagostanje, ali nisu pronašli robustan dokaz da povećanje ukupnog vremena korištenja kod iste osobe nužno dovodi do pada dobrobiti. 

To znači da odnos nije jednostavan. Više vremena na mobitelu nije automatski jednako manje sreće. Zato problem možda nije samo u tome koliko smo dugo online, nego i koliko puta tijekom dana izađemo iz vlastitog života da bismo provjerili što se događa negdje drugdje.

Mobitel je postao najbrži lijek protiv dosade

Jeste li ikada zastali i propitali vlastiti odnos prema dosadi? Sve više toga ukazuje na to da je upravo dosada ono što danas više ne znamo podnositi.

Ako mislite da to nije istina, pokušajte se prisjetiti vremena kad ste čekali autobus i jednostavno samo čekali taj autobus. Dakle, niste gledali što radi osoba koju niste vidjeli deset godina, niste čitali tri vijesti o američkoj politici, niste provjeravali kakvo će vrijeme biti za šest dana i niste gledali video žene koja organizira ladicu sa začinima. Samo ste stajali. Možda ste gledali ljude oko sebe, možda razmišljali, a možda niste mislili ni o čemu. 

Danas se ta praznina često popunjava gotovo refleksno, a to nije nužno zato što smo postali ovisni o sadržaju. Možda smo postali netolerantni prema vlastitim mislima. Mobitel je fantastičan stroj za uklanjanje mikrotrenutaka u kojima nemamo ništa za raditi, no pritom zaboravljamo kako upravo ti trenuci mogu biti važniji nego što izgledaju.

Jer između sastanka i sastanka, između vrtića i trgovine, između kuhanja i pranja suđa, između dvije poslovne poruke, događa se nešto vrlo jednostavno: mozak napokon ima malo prostora. A onda mu damo ekran.

Sretni ljudi možda nisu ljudi koji manje gledaju mobitel, nego ljudi kojima mobitel manje prekida život

Ovo je možda najvažnija razlika jer možemo napraviti i vrlo nepoštenu matematiku: „Ona je stalno na mobitelu. Sigurno nije sretna.”

Mobitel može biti nečiji posao, može biti veza s obitelji koja živi daleko, može biti način održavanja prijateljstava, može biti alat roditelju koji pokušava organizirati život. Može biti posao, glazba, čitanje, fotografija, navigacija, obrazovanje, komunikacija. I upravo zato moderna istraživanja sve više pokazuju da kontekst korištenja mijenja priču.

Jedna velika studija objavljena 2026. godine u Computers in Human Behavior Reports na uzorku od 2259 odraslih osoba iz Flandrije pronašla je da odnos između korištenja pametnog telefona i zadovoljstva životom ovisi o vrsti i vremenu korištenja. Korištenje društvenih mreža bilo je negativnije povezano sa zadovoljstvom životom nego korištenje komunikacijskih aplikacija, osobito izvan radnog vremena. Autori pritom naglašavaju da su obrasci složeni i da iskustvo korištenja telefona djeluje kao važan moderator.

Zašto nam mobitel smeta čak i kad ga ne koristimo?

Ovdje tehnologija postaje još perfidnija. Ne morate ni gledati ekran, dovoljno je da znate da je ondje.

Istraživanje provedeno na University of Chicago pokazalo je da sama prisutnost vlastitog pametnog telefona može smanjiti dostupne kognitivne kapacitete, čak i kada osoba uspješno odolijeva porivu da ga provjerava. Efekt je bio izraženiji kod ljudi koji su bili više vezani uz svoje uređaje.

Dakle, telefon može stajati na stolu i šutjeti, no dio našeg mozga i dalje zna da je tamo. Kao gost na večeri koji ništa ne govori, ali svi znaju da može svakog trenutka nešto reći.

A onda se dogodi zanimljiv paradoks modernog života: imamo slobodan trenutak, ali ne osjećamo se slobodno. Imamo vremena, ali ga ne osjećamo kao svoje. Imamo tišinu, ali ona nam postane neugodna. I onda: klik.

Možda sreću nikada nećemo moći izmjeriti brojem puta kad ostavimo mobitel na stolu, ali možemo primijetiti koliko nam je teško to učiniti. Možda najvažnije pitanje nije koliko često gledamo u ekran, nego koliko često smo spremni propustiti ono što se događa pred nama samo zato što negdje drugdje možda postoji nešto zanimljivije. 

Život se, srećom, još uvijek događa u onim malim trenucima koje ne možemo lajkati, spremiti ni poslati dalje. Ponekad je dovoljno samo ostati u njima.

Izvor naslovne fotografije: Pexels