Svi mi ususret ljetu maštamo o tih nekoliko dana tijekom kojih nećemo gledati na sat svakih pet minuta, kad nećemo nikamo žuriti, kad nećemo razmišljati o mailovima, rokovima, sastancima i obavezama koji nas čekaju.
Upravo s tim mislima i mi smo krenuli prema Lici. Plan je bio jednostavan: četiri dana, malo prirode, Plitvička jezera, odmor i povratak kući. Ipak, Lika nije destinacija koju ćete “odraditi” za vikend. To je kraj koji vas iznenadi količinom sadržaja, ljepotom prirode i ljudima zbog kojih se osjećate kao kod kuće.
Evo šest razloga zbog kojih nas je potpuno osvojila.
1. Camping Plitvice je puno više od mjesta za spavanje
Priznajemo, kada smo rezervirali smještaj, Camping Plitvice vidjeli smo kao polazišnu točku za istraživanje okolice. No, vrlo brzo smo shvatili da je riječ o destinaciji za sebe.
Smješten usred prirode, kamp je idealan za obitelji koje žele spojiti aktivan odmor i opuštanje. Rio je obožavao dječje igralište i prostrane zelene površine na kojima je mogao bezbrižno trčati i istraživati. Bazen je bio savršeno osvježenje nakon cjelodnevnih izleta, a večeri smo provodili opuštajući se u jacuzziju naše mobilne kućice.
Ono što nas je najviše iznenadilo bila je gastronomija. Dugo nismo tako dobro jeli. Iskreno, od kampa to nismo očekivali. Svaki obrok bio je vrhunski, namirnice izvrsne, a jela pripremljena s pažnjom kakvu očekujete u ozbiljnim restoranima. Toliko nam se svidjelo da smo svaki dan s veseljem iščekivali sljedeći obrok.
2. Ranč Terra i jahanje u sumrak koje nećemo zaboraviti
Jedno od najljepših iskustava cijelog putovanja bilo je jahanje na Ranču Terra. Ovaj obiteljski ranč vode Marko i Milka zajedno sa svojom djecom Marijom i Marinom. Sve što rade temelji se na ljubavi prema konjima, prirodi i gostima.
Odabrali smo jahanje u sumrak. Rio je samostalno jahao svog bijelog konja Skeltona, ja sam jahala Lisu, a Matija Maksa. Dok smo prolazili šumskim stazama i livadama obasjanima posljednjim zrakama sunca, imali smo osjećaj kao da smo zakoračili u neki mirniji svijet.
Posebno nas je oduševila gospođa Milka koja je srce cijele priče. Kroz razgovor s njom osjeti se koliko ljubavi ulaže u ovaj obiteljski posao koji već godinama oduševljava goste iz cijelog svijeta. Prije odlaska, kupili smo i domaću rakiju koju proizvodi njezina šogorica. Jedna boca završila je s nama u Camping Plitvice gdje smo je kasnije kušali opuštajući se u jacuzziju nakon još jednog savršenog dana.
3. Dolina Jelena iskustvo koje će djeca pamtiti
Ako putujete s djecom, Dolina Jelena je mjesto koje ne smijete preskočiti. Smještena u netaknutoj prirodi, omogućuje bliski susret sa životinjama kakav danas rijetko imamo priliku doživjeti. Hranili smo jelene lopatare, promatrali različite vrste jelena, upoznali konje i vidjeli male svinjice koje su posebno razveselile Rija.
Ono što nas je posebno osvojilo jest činjenica da se sve odvija u prirodnom okruženju, bez gužve i užurbanosti. Životinje su naviknute na ljude, a cijelo iskustvo djeluje autentično i opušteno. Rio je još danima pričao o jelenima.
4. Baraćeve špilje kao podsjetnik koliko je priroda moćna
Nedaleko od Plitvičkih jezera nalaze se Baraćeve špilje, jedan od najimpresivnijih prirodnih fenomena ovog kraja.
Obilazak nas je odveo kroz fascinantan podzemni svijet prepun siga, dvorana i prolaza koje je priroda stvarala tisućama godina. Dok slušate priče vodiča i prolazite osvijetljenim stazama kroz unutrašnjost špilje, lako je zaboraviti koliko ste zapravo blizu površine. To je iskustvo koje jednako fascinira djecu i odrasle.
5. Plitvička jezera koja svaki put ostavljaju bez daha
Koliko god fotografija vidjeli, ništa vas ne može pripremiti za prvi pogled na Plitvička jezera.
Odabrali smo turu B, uživali u vožnji brodićem i šetnji uz slapove, a onda negdje putem uspjeli krivo skrenuti.
Na kraju je naša tura B postala nešto između ture B i ture C. Prehodali smo gotovo osam kilometara, ali vrijedilo je svakog koraka. Tirkizna jezera, slapovi, drvene staze i zvuk vode stvaraju prizore koji izgledaju nestvarno.
6. Kupanje u Korani na 18 stupnjeva. Da, stvarno smo ušli.
Nakon gotovo osam kilometara hodanja po Plitvičkim jezerima, trebalo nam je osvježenje, a pronašli smo ga u Korani.
Dok su nas lokalci gledali s blagom dozom nevjerice, odlučili smo ući u rijeku koja je tog dana imala svega 18 stupnjeva.
Ako prakticirate Wim Hof metodu, znate da tih prvih nekoliko sekundi hladne vode predstavlja pravi mali mentalni izazov. Nakon početnog šoka dolazi osjećaj budnosti, energije i potpune prisutnosti u trenutku. Upravo tako smo se osjećali. Kristalno čista voda, zelenilo svuda oko nas i osjećaj da smo potpuno povezani s prirodom. Rio je, naravno, bio hrabriji od svih nas.
Nakon kupanja sjeli smo u Feniks na janjetinu i zaključili da je teško zamisliti bolji završetak dana jer najbolji trenuci na putovanju nisu oni koje planirate, nego oni u kojima spontano uskočite u rijeku od 18 stupnjeva i poslije se osjećate kao novi čovjek.
Došli smo na četiri dana, a otišli s osjećajem da smo tek zagrebali površinu. I zato znamo da ćemo se vratiti jer neka mjesta posjetite, a neka vam se uvuku pod kožu.
Izvor naslovne fotografije: Mamager
